TRANZICIJA – U NAMA I OKO NAS

U Crnoj Gori ako želiš objasniti ono što se, inače, objasniti ne da, obično se latiš tranzicije i time zadovoljiš glad za znanjem, ali i onu u krivinama tankog crijeva.

Nevjerovatno je kako je TRANZICIJA postala objašnjenje za svaku nedaću koja mori crnogorski populus. Ova pozajmica iz inostranog language-a je kod nas, kako to obično i biva, premašila sva očekivanja onih koji su nam je srdačno uvalilili.

Danas je tranzicija kozmetički, životni, pravni, privredni i ideološki pojam.

Evo i kako!

Izgovarajući „tranzicija“ usne formiraju zavodljiv poluosmijeh koji sagovornika preplavi spokojem. Još ako je Bog govornika obdario treperavim „rrrrr“ ,onda je dojam još jači. Glave onih kojima se obraćate-u ritmu zaklimaju,a ruke se poslažu u gromoglasan aplauz. U tom smislu tranzicija KOZMETIČKI  uljepšava naciju.

Posmotrite, na primjer, Marovića. Politički SVETA-C je i tvorac ovog fenomena.

GOSPODAR tranziciju ne izgovara tako suptilno, ali češće joj daje prioritet.

Potom, tranzicija je postala STIL ŽIVOTA. Živjeći tranziciju, živi se bolje, u šta su lakovjerni, doduše, i povjerovali. Bez tranzicije se ni na ulicu ne izlazi,bez nje se ni u kući ne boravi. Ona je i lice i naličje onih u čije bi se lice najradije popljuvalo.

Crnogorski mentalitet bi se stoga mogao vrlo opravdano nazvati TRANZITET, a Crnogorci- TRANZITARCI. Mi imamo puno pravo na takvo samoopredjeljenje.

Zar nismo ’90-ih tranzit osmislili kao način proboja izolacije. Sa tranzititom cigareta smo počeli, nastavili tranzitom bijelog roblja, a sada smo prvi po tranzitu droge svih vrsta i kvaliteta. Cijeli svijet nas po tom prepoznaje. Mi smo tim tranzitom utabali puteve širom vaseljene. Stope nam se pozlatile. Nekima i jesu.

Trula zapadna civilizacija je tek od skoro počela slediti naše puteve.DEA je na dobrom putu,ali mi smo daleko odmakli.

Trancicija je i PRAVNI POJAM. Ona je pravo onih koji se služe nepravom. Subjektivna odgovornost se konvertira u odgovornost tranzicije,koja se na sud izvesti ne može. Ubistva,pljačke,privredni kriminal i korupcija nemaju svoje učinioce,već su posledice tranzicije. Tranzicija je nevidljiva sila, VIS MAIORI, koja pritisne obarač ili istrgne novčanicu. Ona je opravdanje i izvinjenje. Samo još da se kao takva uvede u teoriju prava,i priznamo joj i zvanično pravno dejstvo kao novog instituta koji sublimira zgrčen rad sudova i expanziju djelanja onih koji protivno pravu rade. Trio- Medenica,Čarapićka i Radović- su pioniri ove nove pravne teorije. Oni su je svestrano oživotvorili kroz sudsku praksu i time ubrzali donošenje presuda. Većinom oslobađajućih.

IDEOLOGIJA tranzicije je posebno interesantan oblik vladanja masom. Sa njom i posredstvom nje se da vladati na duge staze. Ona potpomaže represivnu vlast državnog aparata i noseći je hijerarhijski stub. TRANZITOLOGIJA se propovijeda kao vjera koja traži žrtvovanje zarad višeg cilja. Oni koji podnesu najveću žrtvu,imaće pravo na ono potom. A šta je to, nije još kazano. Valjda zato što još niko do tamo nije stig’o živ.

Tvorci ove ideologije su stvorili i mjesta za molitve. Ima ih različitih-od šalterskih prozora do stranačkih štabova. Sledbenici iste pohode ove bazilike i mole sklopljenih dlanova. Ideolozi ih opomenu na uzdržavanje od svih blagodeti i još po jednom pomenu – TRANZICIJA.

Kroz tranziciju se stiže u Evropu, Nato, u MAP i KAP… Ideologija je toliko maha uzela da i sami sebe obilježavamo kao „TRANZICIONO DRUŠTVO“.

Nigdje tranzicija nije pustila korijenje kao u našoj privredi. Ona je uz tranziciju doživjela slom, pa zatim preporod,dokapitalizacije i investicije i sada zahvaljujući tranziciji krizira više no što treba. Tranzicija je zahtijevala NOVI  NAČIN RAZMIŠLJANJA, čemu je najveći doprinos dao Veselin Napoleonov Vukotić, kroz svoje eseje o liberalnoj ekonomiji i njenim blagodetima. To nam je u rečnike i živote donijelo i nove krilatice kao što su – privatizacija, internacionalizacija, investicija, tržišna logika, bordovi direktora, monopol, ekspanzija… i tra-la-la… Htjeli – ne htjeli to se primilo na goletima Crne Gore đe ni krtola ne nikne da valja. Tranzicija je od nas zahtijevala da razmišljamo pragmatičnije, da se odreknemo firmi, radnih mjesta, plata i penzija. Kada smo u glavi prelomili, ne kao Mašan,nego čvrsto i zauvijek, lako nam je bilo naše predati tuđinima. Deripaska i družina su preuzeli sve sem obaveze prema firmi, državi i radnicima. Premijer je opet izgovorio čarobnu riječ „TRRRANZICIJA“ i masa je klimnula. Sad im se klimaju radna mjesta,ali nije to bitno. Bitno je ono što sledi a to je novi fenomen koji se rađa u Crnogoraca- ŠTRAJK GLAĐU !

Dosjetili se Crnogorci da je glad najlukavije sredstvo preživljavanja. Na štrajk glađu odlučiše se radnici „Lenke“,“Polimke“,“Boksita“,“Radoja Dakića“,Podgoričke mljekare“,“Željezare“,“KAP“-a,“DKP-a“,“Duvan komerca“… Talas se širi,kao kakav hipy-pokret. Plačući ulaze u prostorije, nekad i u jame, a izlaze s pjesmom i igrom,zagrljeni- prazna želudca a puna srca. Glad smiri opet magična riječ tranzicija koju zaurla, slikajući nove porculanske zube, neki od moćnika i svemoćnika vladajuće koalicije. Svjež primjer je Mugoša koji je svojim autoritetom zagarantovao gladnima da će nakon maja doći jun i da nije daleko. Radnici Duvanskog su prestali gladovati i svi su popušili. Gradonačelnik im je metnuo u usta ono što su i tražili… Aaaaa… to nije za jelo!

Mada, nema šta nije slatko kada se sa tranzicijom saživi…